Svjetski dan prevencije samoubojstava – 10. rujan 2017. godine

September 07, 2017

Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (engl. International Association for Suicide Prevention – IASP) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u cilju podizanja svjesnosti o potrebi i obvezi aktivnosti na prevenciji samoubojstava na globalnoj razini. Ove se godine obilježava 15. Svjetski dan prevencije samoubojstava. Svrha ove inicijative je širenje znanja o problemu samoubojstava, podržavanje istraživanja, prosljeđivanje informacija, smanjenje stigme te poticanje na spoznaju da se samoubojstvo može spriječiti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine više od 800 000 ljudi počini samoubojstvo, a 25 puta više njih ga pokuša počiniti. U Hrvatskoj su 2016. godine registrirana ukupno 683 izvršena samoubojstva (stopa 16,4/100.000); 515 samoubojstava muškaraca (stopa 25,6/100.000) i 168 samoubojstava žena (stopa 7,8/100.000).

U pozadini ovih statističkih podataka leže priče pojedinaca koji su zbog različitih razloga doveli u pitanje vrijednost svojih života. Svaki od tih pojedinaca je dio zajednice. Neki od njih su dobro povezani sa zajednicom i imaju mrežu obitelji, prijatelja i suradnika ili školskih kolega. Drugi mogu biti manje povezani, a neki pojedinci mogu biti vrlo izolirani. Bez obzira na okolnosti, zajednice imaju važnu ulogu u pružanju podrške onima koji su ranjivi.

U skladu s tim se ove godine Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava pod sloganom „Zastani na tren, promijeni život“. Naime, kao članovi zajednice, odgovorni smo paziti na one koji se možda bore sa ovim problemom, provjeriti s njima kako su i potaknuti ih da ispričaju svoju priču na svoj način i svojim tempom. Korištenje nježnih riječi, nuđenje podrške i slušanje bez osuđivanja može biti od presudne važnosti. Povezivanje s osobama koje su pogođene samoubojstvom bliske osobe ili osobama koje imaju iskustvo suicidalnog ponašanja ključno je u prevenciji samoubojstava. Kao prijatelj, budite uz osobu koje se otuđila od okoline i usmjerite je na podršku koja joj je potrebna.

MITOVI I ČINJENICE O SAMOUBOJSTVU

MIT 1. Ljudi koji govore o samoubojstvu neće ga nikad počiniti. Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privući pažnju.
ČINJENICA: Od 10 osoba koje počine samoubojstvo, osam ih je nekome reklo što će učiniti. Često se, međutim, takva priznanja – najčešće zbog straha – ignoriraju ili ne shvaćaju ozbiljno. Prijetnje samoubojstvom treba UVIJEK shvatiti najozbiljnije, kao da će osoba zaista to i učiniti. Ako time želi privući pažnju to znači da joj je pažnja zaista potrebna. Dati tu pažnju i shvatiti osobu ozbiljno, može spasiti njezin život. ČINJENICA: Ljudi koji pokušaju, ili učine samoubojstvo prethodno jasno i direktno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtvi.: To je poziv za pomoć koju treba pružiti osobi.

MIT 2. Kad mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja.
ČINJENICA: Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale o tome.

MIT 3. Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje, samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini.
ČINJENICA: Potpuno suprotno. Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi znači brigu za probleme određenog pojedinca, pokazuje da razumijete ozbiljnost situacije i da brinete. Nikako ne znači da osobi “dajete ideju”, već joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško.

MIT 4. Ljudi koji imaju suicidalne namjere snažni su u nakani da umru. Osobe koje su počinile samoubojstvo su željele umrijeti. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo nemoguće ju je u tome spriječiti.
ČINJENICA: Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo je htjela da bol prestane – a to je nešto posve drugačije od toga da život prestane. Pomoć u rješavanju problema i smanjenju boli je ono što osobi treba. Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdrživu situaciju ili nerješivi problem. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja. Ponekad sama osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.

MIT 5. Svako samoubojstvo se može spriječiti. Bez obzira što pokušamo pomoći, ponekad ne postoji način da se samoubojstvo spriječi. To je rijetko, ali događa se.
ČINJENICA: Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što prevenciju čini mogućom).

MIT 6. Samoubojstvo dolazi bez upozorenja, događa se bez najave.
ČINJENICA: Suicidalne osobe obično daju mnogo znakova o svojim namjerama, znakove upozorenja prije nego što se ubije.

MIT 7. Većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni. Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo je to da su nesretne.
ČINJENICA: Iako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne.

MIT 8. Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.
ČINJENICA: Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć.

MIT 9. Kada se osoba počne osjećati bolje nakon što je željela ili što je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik od slijedećih pokušaja je prošao.
ČINJENICA: Većina samoubojstava se dogodi upravo onda kada osoba ima dovoljno snage da može, ono o čemu je razmišljala, sprovesti u djelo. To je zbog toga što osoba kada je jako utučena, razmišlja o samoubojstvu, ali nema snage ideju sprovesti u djelo. Čim se stanje malo popravi, ostaje ideja, kojoj se pridružuje i snaga.

MIT 10. Vjerovanje da je samoubojstvo uobičajenije među bogatima ili među siromašnima.
ČINJENICA: Samoubojstvo je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i skupina zajednice.

MIT 11. Samoubojstvo je genetički određeno i nasljedno Osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život.
ČINJENICA: Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određeni period života.

Preuzeto sa: http://www.suicidi.info/

Ljudi koji su proživjeli pokušaj samoubojstva mogu nas puno toga naučiti o tome koliko su riječi i djela drugih važni. Često govore o tome kako su došli do točke u kojoj nisu mogli vidjeti drugo rješenje osim oduzimanja vlastitog života, te o vremenima, satima i minutama koji vode do toga. Nerijetko kažu da nisu željeli umrijeti, već su htjeli da netko intervenira i zaustavi ih. Mnogi govore da su aktivno tražili nekoga tko bi osjetio njihov očaj i pitao jesu li u redu. Ponekad kažu da su se sami sa sobom dogovorili da će, kad ih netko pita jesu li u redu, sve reći i dozvoliti da interveniraju. Međutim često se dogodilo da ih nitko nije pitao. A gotovo svi kažu da, kada bi netko zastao i posvetio im trenutak, pravac prema samoubojstvu u kojem su išli, mogao bi biti prekinut.

Život je dragocjen i ponekad neizvjestan. Uzimajući minutu da dopre do nekoga, potpuni stranac ili bliski član obitelji ili prijatelj može promijeniti tijek života.

ZNAKOVI UPOZORENJA

česti razgovori o samoubojstvu (krivo je mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu zapravo ga ne žele počiniti. Ako osoba često priča, treba je pozorno slušati i pitati zašto o tome razmišlja i kako se osjeća).
preokupiranost smrću i umiranjem (npr. osoba otvoreno govori o želji za samoubojstvom, izražava “pozitivne” osjećaje i misli o tome ili pokušava potaknuti druge da misle kako je to ispravno učiniti).
znakovi depresije (To je duševno stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, tipično je po bolesnim mislima krivnje i samo-optuživanja. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiper-aktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenja).
promjene ponašanja(npr. sklonost samoozljeđivanju kao rezanje, paljenje i sl.
poklanjanje dragih stvari (Razvijanje strategije i plana samoubojstva, poručuje da osoba planira to i učiniti. Ako osoba odluči pokloniti stvari koje veoma voli, pozdravlja se na neuobičajen način ili pokušava dobiti informacije o eutanaziji… ).
dogovaranje nedovršenih poslova.
poteškoće sa usnivanjem i prosnivanjem.
poduzimanje pretjeranih rizika (npr. izbor ekstremnih sportova, ili ponašanje koje ne mari za zdravlje: ozljede, predoziranja, promiskuitet koji širi seksualno prenosive bolesti itd.
povećana uporaba sredstava ovisnosti – gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti.

Preuzeto sa: http://www.suicidi.info/

Nema svaka osoba sve odgovore. Ljudi često ne žele intervenirati, čak i ako su jako zabrinuti za nekoga. Postoje mnogi razlozi za to, osim samog straha da neće znati što da kažu. Važno je, međutim, zapamtiti da nema brze formule. Pojedinci koji su doživjeli epizodu teškog suicidalnog razmišljanja često kažu da nisu tražili konkretne savjete, već su im suosjećanje i pažnja drugih pomogli da se stvari promijene nabolje.

Još jedan od razloga zašto ljudi ne žele pokrenuti razgovor o problemu je taj što se brinu da bi mogli pogoršati situaciju. Ovakvo razmišljanje je naravno razumljivo; jako je teško voditi razgovor o samoubojstvu, a postoji i mit o tome da razgovor o samoubojstvu može osobi usaditi takvu ideju u glavu ili je potaknuti na taj čin. Dokazi kažu da to nije točno. Mnogo je veća vjerojatnost da će briga i slušanje bez osuđivanja smanjiti problem nego ga pogoršati.

AKO NAM SE OBRATI SUICIDALNA OSOBA, SVAKAKO JE TREBA SHVATITI OZBILJNO!