U 21.stoljeću skoro pa i ne postoji kućanstvo koje ne posjeduje barem jednu televiziju (tv) u svojoj kući. S obzirom na sve veću prisutnost tv-a u kućanstvima, nužno je postavljanje pitanja o opsegu i smjeru utjecaja gledanja iste na dječji razvoj. Jedno hrvatsko istraživanje je iznijelo porazne podatke prema kojima se pokazalo kako prosječno dijete s roditeljima provede tek 38,5 minuta u smislenom razgovoru, dok pak pred tv-om dijete provede i do 1 680 minuta tjedno. Osim toga, pokazalo se kako i većinu svojeg slobodnog vremena djeca preferiraju provesti te ga i provode gledajući tv. Prethodno spomenuta količina vremena koju djeca provode pred tv-om se nalazi iznad prosjeka preporučenog ograničenja gledanja tv-a za djecu. Stoga je nužno spomenuti ulogu koju roditelji imaju u smanjenju mogućih negativnih utjecaja pretjeranog gledanja tv-a na svoju djecu.
Gledanje tv-a na djecu i njihov razvoj može utjecati dvojako, odnosno pozitivno i negativno. O tome kakav će biti njen utjecaj ovisi o nekoliko faktora među kojima su dob i osobnost djece, količina vremena provedenog pred tv-om, da li tv gledaju sami ili s nekom odraslom osobom/osobama te da li o viđenom na tv-u kasnije pričaju s odraslima. Jedan od glavnih faktora, ako ne i najvažniji, koji bi se trebao uzeti u obzir prilikom određivanja dozvoljene količine vremena za gledanje tv-a su djetetove godine.
Naime, period od rođenja djeteta do njegove 2. godine smatra se kritičnim periodom za razvoj i stvaranje veza među moždanim stanicama te se gledanje tv-a djeci mlađoj od 2 godine ne preporuča. Gledanje tv-a u tom periodu može izmijeniti strukturu dječjeg mozga te kasnije dovesti i do poremećaja u ponašanju, koncentraciji, manjku kritičnosti i površnosti u djece. Za predškolce pak se ne preporuča gledanje tv-a dulje od 2 sata.
Tv sadržaj bi se trebao prilagoditi dječjoj osobnosti. Primjerice, ukoliko roditelj primijeti da njegovo dijete ima problema s kontrolom bijesa, svakako bi trebao pripaziti da dijete što manje gleda agresivan sadržaj kako ne bi učilo ispoljavati agresivne impulse na neprilagođene načine. Također bi bilo poželjno prodiskutirati s djetetom o odgledanom sadržaju te ukazati djetetu na alternativne, poželjnije načine reagiranja na određenu situaciju (jasnim izražavanjem svojih želja/potreba, kroz sport i sl.).
Osim toga za djecu bi bilo svakako korisno kada bi s roditeljima ili drugom odraslom osobom mogli raspraviti o odgledanom sadržaju na tv-u. Naime, djeca mlađa od 6 godina nemaju sposobnost zaključivanja o uzročno posljedičnim vezama, apstraktno mišljenje im je još nerazvijeno te to može pogodovati pogrešnom zaključivanju o viđenom sadržaju kao i neprikladnoj primjeni viđenog na tv-u u stvarnom životu. Za djecu je korisno da rasprave o viđenom na tv-u kako bi lakše povezali viđene informacije i upamtili viđeno. Nažalost, jedno hrvatsko istraživanje je pokazalo kako hrvatske obitelji nisu pretjerano kritične niti ograničavajuće u količini vremena dopuštenoj za gledanje tv-a svojoj djeci niti su sklona raspravljanju s djecom o odgledanom sadržaju.
Pretjerano gledanje tv-a može voditi različitim negativnim posljedicama kod djece.
Negativni utjecaji tv-a
- “Pretilost “ – s obzirom da vrijeme provedeno gledajući tv bude često ispunjeno jedenjem nezdrave hrane, ono može voditi povećanju tjelesne težine i smanjenju njihovog metabolizma. Osim toga, televizijski programi su skloni reklamiranju različite hrane, i to često one nezdrave zbog čega djeca mogu biti sklonija jedenju takve hrane. Pretilost kasnije u životu može voditi i k razvoju dijabetesa tipa 2, visokom krvnom tlaku kao i manjku i poremećajima spavanja.
- “Akademski uspjeh” – gledanje televizije skraćuje vrijeme dostupno za obavljanje drugih produktivnih aktivnosti, a može dovesti i do smanjenja potrebe i želje školaraca za obavljanjem drugih aktivnosti koje doprinose njihovom mentalnom i fizičkom razvoju. Stoga je moguće da kao posljedica viška vremena provedenog pred tv-om i manjka vremena posvećenom ispunjenju školskih obaveza dođe do smanjenja akademskog uspjeha školarca.
- “Manjak socijalnih kontakata” – gledanje tv-a djeluje donekle omamljujuće na djecu; djeca su uronjena u novi svijet koji im je zanimljiv i predvidiv te djeca u njemu gube pojam o vremenu. Kao posljedica toga ona mogu zapostaviti realni svijet i odnose sa ljudima koje imaju u tom svijetu – s prijateljima i obitelji.
- “Nasilje” – gledanje nasilnih tv sadržaja može voditi kratkoročnim i dugoročnim posljedicama po djecu. Neke od kratkoročnih posljedica su povećana agresivnost djece, pogotovo kod one djece koja su po svojoj prirodi sklona agresivnom reagiranju. Osim toga, gledanjem agresivnih sadržaja djeca mogu zaključiti kako je nasilje opravdano. U krajnjem slučaju oni mogu postati i neosjetljivi na njegovo provođenje ili samo gledanje. Dugoročne posljedice povećanog gledanje nasilnih tv sadržaja može pogodovati razvoju depresije i anksioznosti kada djeca počnu vjerovati da je svijet zastrašujuće okruženje. To je tim više moguće s obzirom da djeca mlađa od 8 godina ne mogu razlikovati stvarnost od mašte.
Pozitivan utjecaj tv-a
- “Učenje o svijetu i drugim kulturama” – uz prikladan odabir tv sadržaja djeca mogu vidjeti i naučiti o životima različitih naroda i njihovim tradicijama, različitosti životnih stilova i vrijednosti. Na taj način se istovremeno uče toleranciji različitosti.
- “Pozitivna ponašanja” – pozitivna ponašanja poput važnosti dijeljenja s drugima, empatičnosti i suradnje s drugima. Neki crtići obrađuju moralne teme te na taj način šalju prosocijalne poruke. Jedan od takvih primjera je crtani film Profesor Baltazar ili američka dječja emisija Ulica Sezam koji su osmišljeni s ciljem poticanja djece na pomaganje, suradnju i empatiju.
- “Gledanje edukativnih programa i sadržaja” – gledanjem edukativnih sadržaja na tv-u djeca mogu naučiti čitati, naučiti matematiku (npr. brojati) i upoznati druge jezike. Primjerice, Učilica je jedna od takvih edukativnih emisija kroz koju su djeca mogla naučiti o sadržajima različitih školskih predmeta.
Savjeti za roditelje
Preuzeti kontrolu
S obzirom da djeca nisu svjesna mogućih posljedica pretjeranog gledanja tv-a kao ni prikladnosti pojedinih sadržaja na tv-u, važno je da roditelj kontrolira kada, što i koliko djete gleda na tv-u. Bitno je da roditelj shvati da je on glavni odgovoran za način i količinu provođenja vremena svojeg djeteta. Stoga bi bilo uputno da roditelj odredi pravila o količini vremena dopuštenog za gledanje tv-a, za slobodnu igru, za zajednička druženja roditelja s djecom; i to posebice u predškolskoj dobi djeteta.
Gledanje tv-a s djetetom
Kao što je već spomenuto, djeca mlađa od 6 godina nemaju sposobnost zaključivanja o uzročno posljedičnim vezama te razumijevanja apstraktnih odnosa među objektima i stoga je vrlo važno da roditelji rasprave s djecom o tome što su gledali na tv-u. To je tim bitnije s obzirom da se pokazalo da se utjecaj nasilnih tv sadržaja na djecu značajno smanjuje ukoliko roditelj raspravi o istima s djetetom. Nažalost, čini se kako velik broj djece ima lagan pristup tv-u i njegovim sadržajima te nema običaj razgovarati s roditeljima o odgledanom tv sadržaju.
Ne dozvoliti jednje tokom gledanja tv-a
S obzirom da jedenje produljuje vrijeme provedeno pred tv-om te tako pogoduje razvoju pretilosti djece, bilo bi poželjno da roditelji zabrane jedenje prilikom gledanja tv-a.
Razvoj kritičnosti prema televiziji
Roditelji su djetetu glavni modeli od kojih ona uče kako se treba odnosno ne treba ponašati. Stoga je važno da roditelj svojim primjerom pokaže djetetu kako pažljivo izabirati sadržaj koji se gleda na tv-u te koliko vremena provoditi pred njime. Tako bi roditelj trebao ugasiti tv ukoliko na njemu nema ništa vrijedno gledanja, za vrijeme jela ili ukoliko se neka druga aktivnost obavlja u isto vrijeme kad je upaljen tv. Primjerice, pokazalo se kako se djeca dvostruko kraće igraju s igračkom ukoliko je pritom u pozadini uključen tv kao i da su manje koncentrirani na igru, što u konačnici može omesti normalan razvoj djeteta kao i njegovu sposobnost koncentracije.
Važno je spomenuti kako bi djeca u svojim najranijim razvojnim godinama trebala svoje vrijeme provoditi igrajući se, čitajući, istražujući prirodu te sudjelujući u različitim slobodnim aktivnostima poput bavljenja sportom, učenja sviranja glazbala, a ne pred tv-om. Također je važno da roditelji budu ti koji preuzmu kontrolu nad tv-om i sadržajima koje djeca gledaju kako ne bi tv preuzela kontrolu nad njihovom djecom. Naime, gledanje tv-a na pravi način (pravilnim odabirom sadržaja) i u umjerenim količinama ne mora biti štetno, ali je za to potreban pažljiv i prisutan roditelj koji će naučiti svoje dijete pravilnom korištenju tv-a i odabiru tv sadržaja.
Autor: Marta Nekić, mag. pihologije
Literatura
Antolčić, M. (2016). Uloga medija u slobodnom vremenu djece i mladih. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.
Blažević, N. (2012). Djeca i mediji – odgoj na »televizijski« način. Nova prisutnost, 10, 479-493.
Ciboci, L. i Kanižaj, I. (2011). Kako je nasilje preko medija ušlo u naše domove. U: Ciboci, L., Kanižaj, I. i Labaš D. Djeca medija – od marginalizacije do senzacije. Zagreb: Matica Hrvatska.
Ilišin, V., Marinović Bobinac, A. i Radin, F. (2001). Djeca i mediji. Uloga medija u svakodnevnom životu djece. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.
http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/djeca-i-televizija/
http://www.roda.hr/portal/djeca/zdravo-odrastanje/djeca-i-televizija.html
http://www.4dportal.com/ljudi-iznad-vremena/3812-kako-televizija-utjece-na-djecji-mozak
http://www.djecjivrtic-smjehuljica.hr/files/Djeca_i_televizija.pdf
http://mediasmarts.ca/television/televisions-impact-kids
