Samopoštovanje, samopouzdanje i mentalno zdravlje

Kvaliteta našeg života ovisi o tome kakvi smo mi sami, odnosno koliko imamo samopouzdanja i samopoštovanja. Iako su samopouzdanje i samopoštovanje povezani i utječu jedno na drugo, valja naglasiti i njihove razlike. Dok se samopoštovanje odnosi na doživljaje koje imamo o sebi i svome identitetu, odnosno koliko se cijenimo, samopouzdanje se odnosi na procjenu vlastitih sposobnosti za obavljanje različitih zadataka ili oblika ponašanja. I jedno i drugo izgrađujemo kroz cijeli život, a zajedno tvore sliku o nama i kvaliteti našeg života. Visoko samopoštovanje i samopouzdanje su važan aspekt pojma o sebi o kojem u velikoj mjeri ovisi naše mentalno zdravlje.

Samopoštovanje

Samopoštovanje je emocionalna komponenta pojma o sebi. Ono je subjektivna kategorija tj. naša osobna procjena sebe, koja ne mora uvijek imati veze s objektivnim kriterijima. Bitna sastavnica samopoštovanja je da ono ne proizlazi samo iz naših vlastitih procjena, već i iz onoga što drugi govore i kako se odnose prema nama. Posebno na nas utječu reakcije ljudi koji su nam važni i koje volimo. Osobe sa zdravim samopoštovanjem ne misle da su savršene već su svjesne svojih nedostataka, te znaju da vrijede samim time što postoje.

Ono što je karakteristično za osobu niskog samopoštovanja je da misli kako je nesposobna, neinteligentna, nedovoljno lijepa, te je inferiorna u svakom pogledu. Ako osoba misli kako nije pametna ni lijepa, svijet za nju izgleda kao mjesto puno ljudi pametnijih i ljepših od nje. Ovakve osobe nisu direktne u komunikaciji, ne žele otvoreno reći što misle i osjećaju jer su nesigurne u svoje misli i osjećaje te se boje reakcije drugih.

Problemi s niskim samopoštovanjem se ne priznaju kao poseban poremećaj ili sindrom, a najčešće ih nalazimo kod depresivnih poremećaja, socijalnih fobija i poremećaja prehrane. Istraživanja pokazuju da se nisko samopoštovanje može naći među adolescentima s problemom u učenju i to posebno kod djevojčica. Pored toga, na nisko samopoštovanje često nailazimo i kod zlostavljane starije djece te djece čiji su roditelji alkoholičari. Također je pronađena povezanost između niskog samopoštovanja i zlouporabe psihoaktivnih tvari. Svi ovi nalazi ukazuju da je nisko samopoštovanje (mada nije specifičan poremećaj) udruženo s nizom kliničkih problema.

S druge strane, što je naše samopoštovanje veće, to smo funkcionalniji u različitim aspektima života. Istraživanja su pokazala da su osobe s visokim samopoštovanjem u prosjeku boljeg fizičkog i mentalnog zdravlja od osoba s niskim samopoštovanjem. Također je dobiveno da su ovakve osobe otpornije na stres, manje depresivne i bolje raspoložene. Procjenjuju sebe sretnijima i zadovoljnijima od većine, te više vode računa o dobrobiti drugih, razumiju njihove potrebe i spremne su pomoći.

Samopouzdanje

Samopouzdanje je uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti, birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Svi mi ponekad imamo nedostatak samopouzdanja, no ipak treba razlikovati onaj kratkotrajni (uzrokovan depresijom) i dugotrajni koji nas uvelike sprečava da napredujemo u životu. Dakle, iako se naše samopouzdanje mijenja, ono je ipak stabilnije od normalnih promjena raspoloženja. Drugim riječima, kod ljudi koji imaju normalnu dozu samopouzdanja, usponi i padovi privremeno utječu na njihov doživljaj samoga sebe, ali samo do određenih granica. Suprotno tome, kod ljudi s niskim samopouzdanjem, ti svakodnevni uspjesi ili neuspjesi čine ogromnu razliku. Ovakve osobe se samooptužuju za svaki svoj neuspjeh, te se osjećaju bezvrijedno i nesposobno. Još neke od mogućih neželjenih posljedica nedostatka samopouzdanja su:

• Osjećaj usamljenosti, te povećana anksioznost i depresivnost
• Nemogućnost napredovanja i ozbiljno ugrožavanje posla
• Umanjivanje kvalitete odnosa s drugima
• Poticanje psihosomatskih bolesti i različitih oblika ovisnosti

Do narušavanja samopouzdanja najčešće dolazi u djetinjstvu i to zbog nedovoljnog poticaja od strane roditelja. Međutim, do opadanja samopouzdanja može doći i u odrasloj dobi i to posebice za vrijeme trajanja određene krize ili depresivnog perioda. Sniženo samopouzdanje je vrlo često popraćeno konstantnim samosažaljevanjem, te nedostatkom volje i hrabrosti pojedinca da učini nešto kako bi poboljšao nepovoljnu situaciju. Konačno, nakon niza uzastopnih perioda depresije, takve osobe su sklone bježanju od stvarnosti na način da se predaju alkoholu i drogama. Ovakvo destruktivno ponašanje odabiru upravo zbog nedostatka hrabrosti da svoj život preokrenu na bolje, te zbog nedovoljne  vjere u sebe i svoje mogućnosti.

Kada govorimo o nezdravoj dozi samopouzdanja, onda valja spomenuti i stavove pojedinaca koji se mogu opisati kao pretjerano samopouzdanje. Riječ je o samopouzdanju koje se ne podudara s realističnom procjenom vlastitih karakteristika, odnosno sposobnosti i vještina u različitim aspektima života. Upravo su neka od najvećih povijesnih zlodjela počinili pojedinci koji su imali izrazito visoko samopouzdanje, te su zbog toga bili pretjerano uvjereni u ispravnost vlastitih prosudbi i u etičku ispravnost vlastitog ponašanja.

Nekoliko savjeta za podizanje samopouzdanja i samopoštovanja

1. Napravite listu svojih pozitivnih strana – zapamtite da smo svi dobri u nečemu. Na listu možete upisati da ste dobar roditelj, vjeran prijatelj ili vrijedan radnik. Percepcija kreira stvarnost, pa promatrajte sebe kao osobu koja ostvaruje ciljeve koje si zada. Za svaku negativnu misao o sebi, nabrojite barem četiri pozitivne.
2. Učite se postavljati i ostvarivati ciljeve – vrlo je važno da su ciljevi realni s obzirom na vašu dob i sposobnosti. Ciljevi koji su neostvarivi vode ka razočarenju i osjećaju bespomoćnosti. Za ostvarenje ciljeva potrebno je odraditi male ciljeve-korake čije će vas ostvarenje dovesti do konačnog cilja.
3. Zauzmite se za sebe – ako imate mišljenje koje je različito od većine, ne ustručavajte se izreći ga. Morate shvatiti kako je vaše mišljenje jednako važno kao i bilo čije. Jedini način da steknete poštovanje drugih je držanje do svojih stavova.
4. Prihvaćajte komplimente –  kad vas netko pohvali, zahvalite se i nasmiješite se, umjesto ublažavanja ili negiranja nečega zbog čega ste dobili kompliment.
5. Tražite što želite – ako imate racionalan zahtjev i bitno vam je njegovo ostvarenje, slobodno ga izrecite i vidjet ćete kako će vam mnogi pokušati pomoći. Da biste to uspjeli, u početku vježbajte s manjim zahtjevima i nemojte se osjećati krivima zbog činjenice da nešto tražite.
6. Vježbajte reći NE – kolikogod vam bilo neugodno nekoga odbiti, ako nešto ne želite slobodno recite ‘ne‘. Ne trebate nikoga grubo odbiti, već jednostavno objasnite kako vam je žao i kako to ne možete učiniti.
7. Odmaknite se od ogledala – osobe koje najviše vremena provode ispred ogledala su najnezadovoljnije svojim izgledom. Na taj način proučavaju svaki nedostatak na svom tijelu i postaju nezadovoljne. Ne opterećujete se odrazom u ogledalu. To ne znači kako trebate totalno zanemariti svoj izgled, ali sve treba biti u granicama normale.
8. Uspravno hodajte i sjedite – hodom i načinom sjedenja odajete i svoju osobnost. Stoga, izbjegavajte pogrbljen hod i sjedenje (ako se uspravimo osjećati ćemo se bolje jer su tijelo i um povezani)

Ivana Batur, mag.psych.

Dora Srdelić Ljubičić, prof.